Ako nam je uopće bio potreban krunski dokaz da demokracija u Hrvatskoj ne funkcionira, sada smo ga dobili. Nigdje drugdje se osvajanje 15 posto glasova ne bi smatralo pobjedom. 

Festival klijentelizma

Referendum u Dubrovniku pomogao nam je tako tek u utvrđivanju već dobro poznate lekcije: hrvatsku vladajuću kastu ne zanimaju ni glas naroda ni volja birača. "Demokratski proces" za njih je samo sredstvo da se dokopaju vlasti. Da bi mogli raditi što im se hoće i pogodovati kome žele.

Ne može se nikako drugačije objasniti sasvim nelogičan zakon koji propisuje da je za valjanost lokalnog referenduma potrebna izlaznost više od 50 posto birača, dok se za nacionalni referendum ovo isto pravilo ne primjenjuje. A znamo i zašto. 

Kada bi se isto pravilo o valjanosti primjenjivalo i na nacionalne referendume, Hrvatska bi vjerojatno godinama morala ponavljati referendum o ulasku o Europsku uniju. Na kojeg je izašlo 43 posto birača. I koji, usprkos izlaznosti manjoj od 50 posto, ne samo da je bio valjan već je bio i "festival demokracije". 

A znamo i kako se tretiraju "festivali demokracije". Građane se mjesecima unaprijed motivira da se pojave na biračkim mjestima, objašnjavajući im kako nema važnijeg prava od prava glasa. U slučaju dubrovačkog referenduma, predstavnici vlasti građane su na sve poznate im načine motivirali da ostanu kod kuće. 

Andro Vlahušić, gradonačelnik Dubrovnika, usudio se čak i izjaviti kako je i bojkotiranje referenduma sudjelovanje u biračkom procesu. U ovom slučaju, kako za Vlahušića tako i za ostatak tzv. "političke elite", odricanje od prava glasa bilo je čak i "demokratičnije" od izlaska na referendum. Jer kako bi drugačije preko dobro plaćenih spin doktora i njihovih medijskih poltrona servirali informaciju o "tihoj većini" koja je dala podršku golfu na Srđu.

Tko može prikupiti podršku četvrtine birača?

Stavimo stoga na tren prodavanje magle sa strane i pozabavimo se brojkama. U Dubrovniku ima 38 tisuća birača. Za uspjeh referenduma na birališta ih je moralo izaći 19 tisuća. Glasalo je "samo" 12 tisuća birača, od čega ih je 10.051 protiv projekta na Srđu. Drugim riječima, više od četvrtine birača u Dubrovniku bilo je protiv golfa na Srđu!

Volja četvrtine birača prije četiri godine bila je više nego dovoljna da Vlahušić postane gradonačelnik Dubrovnika. U prvom krugu lokalnih izbora dobio je 8.328 glasova. Drastično manje od deset i kusur tisuća koliko je glasalo protiv golfa na Srđu. U drugom krugu dobio je 11.924 glasa; nešto više ljudi nego što je glasalo protiv Srđa, a otprilike jednako koliko ih je izašlo na "nevažeći" referendum. 

Na istim lokalnim izborima, niti jedna lista za dubrovačko gradsko vijeće nije se uspjela niti približiti brojci od 10 tisuća glasova. Najbliže je bio HDZ, sa 7.541 glasom, a slijedila ih je lista SDP-a i HNS-a sa 7.053 glasova. Podršku četvrtine registriranih birača u Dubrovniku i jedni i drugi su mogli samo sanjati. 

A na "tihu većinu", koja na izbore nije izašla zato što nikoga od njih nije smatrala sposobnim da upravljaju gradom, tada se nisu pozivali.